SnowRunner – Recenzija (tekst + video)

Igra za one sa jakim živcima

Od samog nastanka video igara postoje dva pravca pristupu samoj suštine igre, da li ići na zabavu koja uglavnom uključuje fikciju ili korisititi postojeću tehnologiju za što realnije simuliranje stvarnosti.

Ova druga škola našla je mnogo plodnije tlo kako na starim računarima tako i danas na PC sceni, sa mnogim ultra-realnim simulatorima svega i svačega.

Simulacije vožnje špediterskih kamiona po Evropi, Farming Simulatori, simulacije džinovskih sekača za drvo, međugradskih autobusa, železnice, operatera žičare, čistača ulice, možda deluju kao nekakvi smešni meme projekti ali zapravo većina istih ima svoj mrtvi-smo-ozbiljni posvećeni fanbase, uglavnom u određenim zemljama EU.

Focus Home Interactive nije stranac ovom pristupu i već ima popriličnu biblioteku ovakvih naslova. Njihov Spintires: MudRunner iz 2017. bio je simulator vožnje kamiona i offroad vozila po teškim, uglavnom blatnjavim, uslovima.

Ovaj naslov uspeo je da ostvari čudnu popularnost i da pored glavne PC verzije nađe svoj put i do PlayStation 4, Xbox One pa i Nintendo Switch konzola. Sada je pred nama nastavak, ista meta isto rastojanje samo umesto blata imamo sneg.

Ovaj naslov primetili smo prvi put nedavno zahvaljujući onom neočekivano emotivnom trejleru, stvarno ko god da radi trejlere i TV reklame za ove igre je master marketinga, jer uspeva da jedno mučno, dosadno i sporo iskustvo realistične simulacije, predstavi kao nešto cool i zabavno.

Ne, u SnowRunneru nećete imati priču iz trejlera, niti bilo kakav Death Stranding storyline, već će vas igra suvoparno šetati između tri različite teritorije, gde je svaka jedna open world mapa solidne veličine, sa mnogim misijama koje uključuju – pogodili ste, mučnu vožnju po teškim uslovima.

Pa kakva je igra?

Igra zapravo i ne počinje na snegu, već u blatu Michigena, USA gde do svoje prve misije i kamiona morate doći vašim 4×4 pickup truckom.

Jedno terensko vozilo koje deluje da bi moglo da se snađe sa malo blata pored puta.
Međutim i pored ultra složenih mogućnosti da rukujete menjačem i pogonom ovaj Chevy truck će se ponašati kao da je pokvaren.

Užasno sporo kretanje bez obzira na podlogu je jednostavno karakteristika ove simulacije, i neće proći puno dok ne zaglibite na prvoj blagoj uzbrdici. Kao da je ceo svet igre napravljen od živog blata a gravitacija pojačana bar duplo da bi se situacije zaglavljivanja veštački što češće izazivale, jer upravo je to je ono što fanovi ovog simulatora izgleda žele.

Nakon provaljivanja kako winch sistem radi, i vezivanja sajle za obližnje drvo uspevamo da se pomerimo malo po malo, i bukvalno poput mega usporene verzije Spider-Mana sajlu po sajlu kretanje se nastavlja. Jer ako se stvarno zaglavite da ni sajla ne pomaže, postoji opcija za recover koja vas vraća nazad na prethodnu safe lokaciju što kasnije u igri može biti i poprilično daleko, davajući vam motivaciju da se borite do kraja i pokušavate sve.

Kakva je mehanika ?

Ono što treba napomenuti i što se primećuje odmah je koliko ovaj naslov nije optimizovan niti mnogo tesitran za igranje na kontroleru i konzolama.

Kontrole su ultra-neintuitivne, baš kao i user un-friendly meniji u igri. Šta dalje raditi i kojim redosledom je često na vama da nagađate.

Kombinacije tastera potrebne za neke složenije akcije tipa prebacivanje na AWD su kao specijalni potezi u borilačkim igrama, jasno je kao dan da ovo treba igrati na PC-u sa volanom koji ima dosta dugmića na sebi za bindovanje, možda i tastaturom i mišem pored da se nađe.

Svakako izbor mesta za kačenje sajle sigurno je u PC verziji jedan klik, dok ovde morate da prođete kroz sve tačke redom koristeći d-pad.

Samo upravljanje deluje kao da nije zamišljeno za gamepad, ok razumem zašto pomoć u namotavanju volana postoji kada je vozilo zaglavljeno ali i u samoj vožnji ako analogni umerite na delić sekunde na levo ili desno, majstor će da smota pun, tako da je „fish tailing“ kretanje vrlo često. Kao da autori nisu u životu odigrali vožnju gde se stiruje sa analognim?

Uglavnom, kad se dovučete nekako do prvog krštenog kamiona, krećete na tutorial misiju dostavljanja materijala potrebnih za izgradnju mosta, gde vas igra na teži način uči mnogim stvarima.

Za početak planiranje rute je dobro urađeno, ali tu je čisto da imate ideju gde ste krenuli, šanse da neka prepreka postoji na putu i da ćete morati da improvizujete je ravno 100%. Drugo, neke materijale potrebno je dovesti određenim redosledom, ili odjednom, što igra naravno ne objašnjava i pušta vas da trial and error metodom sami to zaključite.

Posle duge naporne vožnje pune prepreka i lomatanja, evo stiglo je drvo za most… ne hvala, ne treba nam to dovezite prvo metalne poluge. A šta ćemo sa drvetom? TERAJ NAZAD!

Pravo rešenje je bilo prikačiti prikolicu, pa natovariti i drvo i metal u isto vreme, ali igra se nije setila da to izbaci u nekoj od dosadnih tutorial poruka ili hintova na početku igre koji često uključuju stvari kojima nemate pristup.

Zaglavili ste se? Prebacite se u vaše drugo vozilo i izbavite se tako lakše. KOJE DRUGO VOZILO? Čašu je prelilo kad mi je iskočio hint u sred noćne vožnje da za paljenje svetala treba pritisnuti „STRING + STRING“. Da li je iko testirao PS4 verziju?

Kakva je grafika?

Ok, ruku na srce dobili smo igru na test pre izlaska, bilo je par patcheva i u tom periodu, eventualno će srediti neke od tih najblamantnih propusta. Ali opet, u pitanju je naslov za koji su se autori potrudili da na PC-u dobije podršku za modove od prvog dana, pa se možda i nadaju da će zajednica sama popraviti šta im smeta.

To je ok pristup za njihov fanbase na kompjuterima, ali šta sa verzijom za konzole? Navodno i u njih planiraju da dodaju mod support, zahvat koji je i Bethesda pokušala sa reizdanjem Skyrima, i svi znamo kako se to završilo.

Uglavnom posle mosta treba doći do garaže, put je naravno preprečilo drvo i odluka je da li ići kroz retku šumu levo ili kroz neka naizgled plitka močvarna jezerca desno. Šta god da izaberete naravno biće zaglavljivanja.

Drveće nije loše jer se zapravo krivi kada prolazite pored i može da posluži kao mesto za vezivanje sajle, dok sa druge strane svaki teren koji vidite i procenite vizuelno da može da se protera tuda, uglavnom je tri puta gori i “lepljiviji” nego što izgleda.

Death Stranding je zapravo bio sličan u smislu borbe igrača sa terenom, ali tamo ste posle nekog vremena već mogli da procenite i predpostavite odprilike šta od koje podloge može da se očekuje, a postojao je i onaj skener, ovde baš kao u nekoj još težoj verziji stvarnosti, svaki put je lutrija, a rezultat je gotovo uvek zaglavljivanje.

SnowRunner

Stvar nije ni malo zabavna, mučno je, naporno, nasumično ali ne mogu da lažem, osećaj kada se napokon isčupate i završite misiju je odličan, i to će vas držati eventualno par minuta do sledećeg zaglavljivanja.

Dolazak do prve garaže zapravo predstavlja kraj tutoriala i sledi put na zamrznutu Aljasku gde igra ustvari tek počinje. Od tog trenutka pa na dalje, šta vam Bog da.

Gomila poslova na načičkanoj mapi je tu, pa treba provaliti šta se gde traži od vas, koje vozilo je potrebno za koji posao, šta imate sada, šta otključati kasnije, sve te stvari su ili šturo ili nikako objašnjene u igri, a da skoknete do lokacije „samo da vidite“ može da potraje, posebno u mega teškim snežnim uslovima.

Svako mrdanje na mapi mora biti unapred isplanirano. Gorivo se troši, oštećenja su moguća i to dosta realno simulirana, a i vaši živci će biti na velikom testu.

Grafika nije ništa specijalno, vozila su detaljna, priroda je tu i tamo lepa, ali stvar ne izgleda ništa posebno. Samim tim užasno je poražavajuća činjenica da igra ovakvog izgleda ne radi savršeno na PlayStation 4 Pro konzoli.

30 frejmova, stvarno? U nekim momentima i manje. Ok, definitivno nije u pitanju simulacija brze vožnje, ali i ovo sporo mučenje bi bilo donekle lakše da igra radi u 60fps-a. Neoprostivo.

Možemo samo da zamislimo kako ovo radi na Switchu, uz zaključak da ako zaista želite da se bavite ovim PC je definitivno jedina validna opcija.

SnowRunner Text i Video recenzija

Za

  • Sjajan osećaj kada napokon savladate prepreku
  • Mape su mnogo veće u odnosu na prethodnu igru

Protiv

  • Fizika nije realna, strožija je od realnosti!
  • Interfejs je konfuzan skroz
  • Glitchevi i bagovi na sve strane
  • Neopravdani tehnički problemi i na jačim konzolama

Zaključak

Ljudi nalaze zabavu u raznim stvarima, to su nekada i simulacije mučno teških izazova. Neki ovako zarađuju za život, mada sigurni smo da im nije baš svaki radni dan kao u ovoj simulaciji, koja je sigurno bar duplo teža od realnosti.

MudRunner je pre par godina sakupio ozbiljnu zajednicu koja jedva čeka izlazak ovog naslova i već vredno radi na modovima koje razvojni tim ohrabruje.

Pa šta reći onda, ako volite da vozite teške kamione koji se redovno zaglavljuju u blatu i snegu, pa zatim provodite vreme pokušavajući da se isčupate ova igra je ostvarenje svih vaših fantazija, snova i želja! Takođe, ako imate prijatelje koji dele ovo specifično interesovanje sa vama, možete ih pozvati u CO-OP mod, koji nažalost nismo bili u prilici da testiramo, gde jedni druge možete da čupate iz jaruga.

Možda tada stvari imaju više smisla?

Video recenzija

Zapratite nas na YouTube

Baner ContraTeam 160×600

Viralno

Sajber Sfera - Tech News, IT, Gaming...